U ime sreće

Jel vam poznat onaj osjećaj, da tu gdje jeste i ono što jeste baš i nije ono o čemu ste razmišljali dok ste bili mladi, (mlađi)?
E, mene to pere već mjesecima, nisam čak ni retka objavila, jer, nekako sam se šćućurila i čekala da prođe..................al, neće vrag jedan.
I sad samu sebe preispitujem, u ovakva gluha doba noći, gdje sam pogriješila?
Mislim, završila školu, pa faks, pa se zaposlila, pa napravila kakvu takvu karijeru, pa se zaljubila ( ok. to baš i nije bilo uspješno) jer sam se ubrzo udala i još brže rastala, al sve u svemu, imam ono, pristojan život.
Novaca nikad dosta, prijatelja koje volim i koji mene vole, roditelje...hm. valjda kakve zaslužujem, ali, cijelo vrijeme imam osjećaj da ovo nisam ja, da ovo nije moj život i da ću se probuditi jednog jutra u nekom drugom tijelu, neke druge mlade žene (jer sve greške nemogu u ovim godinama ispravljati) i da ću početi živjeti onako kako ja hoću.

Negdje je sve krenulo krivo, ali ja nikako da nađem u pamćenju baš taj dan, baš taj trenutak, baš taj događaj koji je pokrenuo sve ostale, koji su naravno svi skrenuli na krivu stranu na mom raskršću.
Moram priznati, koliko god sam do sada bila uporna, da ili ću puknut, ili prestat, tj probati prestati o tome razmišljati i pokušati uhvatiti još malo sunca, i divote svakog lijepog , sunčanog, kišnog, bljutavog, svakakvog dana ovog mog života.

Oznake: noć

Pajcek ili ti svinja

Jeste li ikad sreli nekog tko skoro da se nije rasplakao na kolinjama?
E sad jeste.Moja malenkost......................i stvarno sam suzu pustila.
Sve je počelo danom kad smo odlučili da bi bilo lijepo ove godine imati svoje kobase, bunceke, špek i naravno čvarke.Onda je još trebalo nać donora istih , pa je mene zapala dužnost da se raspitam po selu tko ima najboljeg kandidata.
Uglavnom, kandidat je nađen kod susjeda, termin dogovoren i kako su svi ostali bili kao zaposleni baš taj dan, mene je dopala čast da prisustvujem tom babrabskom običaju našeg podneblja.
Rano jutro, magla se još nije ni spustila na našu kotlinu, a kamo li digla, ja sam obukla svoje najtoplije i najstarije čizme, nabacila na sebe par slojeva vesta, prsluka i jaknu i krenula, da sam samo znala šta me čeka....
Dakle, prvo moram priznati da sam ja novopečeni poluseljak, dakle, do sad su u mojoj glavi sve te šunke, bunceki i čvarci dolazili od neidentificiranih životinja koje su glupe, ružne i prljave, tako da imam neko opravdanje pred samom sobom što mi se srce stisnulo kad su dotičnu lijepu rozu skvičavu životinju počeli navlačit za uho i vadit van iz štale.
Nakon toga se pojavio jedan veliki gospon sa nožem ( Bog mi je svjedok da sam se odmah sjetila horor filmova), a ja sam uz užasno skvičanje jadne male pajcekice pobjegla u kuhinju da ne prisustvujem pomoru iste.
Nakon onog što je slijedilo, a ja pojma nemam o čemu se radi, jer sam onako šokirana popila 2 rakijice, da se susjeda ne uvrijedi, počele su u kuhinju stizat kace mesa, špeka i svačega, što je bilo do maloprije jedna lijepa ružičasta svinja.
Uglavnom, sve sam stojički podnjela, razrezala sam sve čvarke, čak sam ih i mješala dok su se krčkali , napunila i kobase............bila sam superpomoćnik, a ond sam nakon teškog fizičkog rada, kao i svi prisutni,sjela za stol, jer običaj je da se nešto i pojede
I naravno, kad mi se na tanjuru počela smješit friška krvavica a predamnom pečeni krmenadli, meni je oko zasuzilo, sjetila sam se te životinje koja je do prije par sati još imala neku šansu i digla se od stola i pobjegla doma.
Naravno, moji su sretni i veseli, ima čvaraka, krvavica, meso je u pacu za sušenje, a ja svakim danom postajem sve bolji kandidat za postat vegetarijanac.
Ili ću i dalje samu sebe uvjeravat da čvarci i kobase nemaju apsolutno nikakve veze sa malim rozim odojcima koji će u proljeće skvičat kod susjede u štali..............
Gradsko dijete.

Oznake: kolinje

sarma

Kad dođe zima ja mijenjam kuhinjski repertoar, ono, stara škola, nema paradajza, nema paprika (mada zadnje jučer ubrala u vrtu) i svih onih čuda kojih ima po centrima, nego se kuha grah, kiselo zelje kobase............
I sad, odlučila ja skuhati sarmu, a kako ipak nisam toliki freek da i zelje kiselim doma, prvenstveno zbog pomanjkanja prostora ( svaki izgovor je zlata vrijedan), valjalo je prvo obići tržnicu i naći dobro kiselo zelje.
Priznajem, nisam jednostavna, prošla sam sve klupice na tržnici, isprobala jedno 10 vrsta kiselog zelja i namjerila se na jedno baš po mom ukusu. Ne volim kad je zelje narezano na mikronski tanke rezančiće, ja volim da kad zagrizem, znam što jedem. Uglavnom teta mi prodala glavicu zelja i malo rezanog i još i malo one fine vode od zelja, jer kakva je to sarma u kojoj nema barem mrvičak rasola, pravog, domaćeg.
Nakon uspješne kupovine zelja, valjalo se upustit u avanturu kupovine suhog mesa, što je isto avantura, s tim da je tu situacija puno delikatnija...........nema pipanja, isprobavanja, sve ide odokativno, a situacija je po mene bila još gora, jer je moj dragi mesar, kod kog sam bila desetljećima stalna mušterija otišao u penziju, a sin mu nije ni do koljena u izradi kobasa i sušenih rebarca.............
Naravno da svaka normalna osoba nakon tolikog kiselog zelja koje je valjalo isprobat ogladni, pa sam prvo svratila na jedne male čevape ( u 9 ujutro), a onda punog želuca, jer nemožeš ozbiljno kupovat kad si gladan, onda su ruke brže od pameti, jer sve ti je fino, dakle krenula u potragu za sušenim mesom i kobasama...............nakon obilaska apsolutno svih mesnica na Dolcu, a poznavatelji mi moraju odati priznanje, jer, ima ih, u vrećici se smješilo i nešto češnjovki i suhih rebrica i malo špekeca, mljevenog mesa,nek se nađe, ne kuha se sarma svaki dan.
Pa onda još i friškog kukuruznog kruha, malo grincajga za juhicu u nedjelju i krenula sam u izradu nadasve obožavanih sarmi.
Priznajem da sam se malo zanjela, a i pojedeni čevapi su dali dodatni elan, tako da je na kraju ispala puna lončina savršenih sarmica i češnjovki i suhih rebrica i špekeca.........milina za vidjet, jedini je problem tko će to sve pojesti, ali, to ću danas riješit, dolati ekipa , valjda će uspjet pojest onih 20 sarmi koje su ostale, inače će jadne završit u frizeru, a to je ipak bogohuljenje, sarma je najbolje drugi put podgrijana.

Oznake: kuhanje

lijepa je ova zemlja....

Škripi mi pjesak pod nogama, sitni bijeli kamenčići staze koja vodi prema tebi.
Nisam ti dugo bila, pajdo moj, nekako me bilo stid doći ti u ova vremena. Znam da mi ti nikad ne zamjeriš moja duža izbivanja, jeftino cvijeće , znam da me razumiješ.
Sjećaš se , zapravo ja se sjećam i za tebe i za sebe, naših priča, vožnje u ladi nivi na +36, sa otvorenim prozorima kad smo na sav glas pjevali neke ondašnje hitove, naših dugih noćnih razgovora, tvog objašnjavanja zašto su muškarci takvi kakvi jesu...............slike, slike sjećanja.
Sjećam se i našeg zadnjeg sastanka, na barikadama, donjela sam sendviče, negdje u noći dok ste ti i ekipa stražarili na hladnoći.
Sjećam se tvog zadnjeg osmjeha, sjećam se i naših plesnjaka, izleta, tvoje svadbe, tvog sina koji me uvijek vodio u kupaonu gleat "šinicu" kako se okreće
Ne sjedam na klupu do tebe, hladna je i sva puna lišća, miriše na trulež, a ja nevolim ovo doba godine, kad sve polako propada, trune, miriše na vlagu.........
Pajdo moj, fališ mi ponekad
Pitam se , da li je stvarno sve to vrijedilo tebe?
Ova lijepa zemlja koju si toliko volio više nije tako lijepa, ljudi se ne smiju, ne druže, nema nade ni optimizma.
Prijatelju, stojim na tvom grobu, računam, ove godine bio bi pedesetogodišnjak.
Kako bi izgledao? Da li bi i dalje imao onaj posprdan osmjeh na licu, onaj tvoj.........baš me briga izraz.......da li bi i dalje volio ovu zemlju, ovakvu kakva je danas?
A meni samo ostaje pitanje, da li je tvoj život vrijedio ovog što danas imamo?

Pun kufer

Ok, nisam gay..............al sam liberalna, držim se onog ne radi ništa šta ne želiš da tebi drugi rade.Ne mrzim po rasnoj, spolnoj, vjerskoj ...zapravo ne mrzim po ni jednoj osnovi.
Ne volim ljude koji su bahati, bezobrazni, lopovi...a toga u ovoj zemlji ima podosta.
Od vlade, stranaka, do udruga građana i crkve.
Ma bem ti zemlju koja se uopće mora određivat o istospolnim zajednicama, kao da su nam one nešto krive, a s druge strane ne osuđuje nemoral političara, ne osuđuje pljačku, nepravdu, nepotizam.........
Kakva je to crkva koja svojim vjernicima govori o milosti, o samilosti, o grijehu istospolnosti, a u isto vrijeme gradi palače od mramora, voze se u preskupim automobilima, njeni pastiri vole mlade dečkiće i to i milom i silom?
Dokle će u ovoj zemlji važit dvostruka mjerila, jedna za one gore, a druga za nas ostale??
Ponekad se pitam zar smo svi mi "Ostali" toliko glupi, toliko pristojni i toliko dobro odgojeni da ne možemo tražit naše ustavno pravo na život dostojan čovjeka, bez obzira na vjeru, naciju, boju kože i seksualno opredjeljenje?
Ili...............ako prođe ovaj "ZA" ( kojim ću ja iskreno biti razočarana, jer u takvoj zemlji ne želim živjeti), da li svi mi koji se ne slažemo s tim "ZA" imamo pravo tražit politički azil, jer su nam ugrožena osnovna prava?

Hm, možda je to dobra ideja, svi se iselimo, a hrpa lopova, lažljivaca, podvojenih ličnosti neka ostane živjet o ovoj zemlji....................ja je svakim danom smatram sve manje svojom.

Oznake: gay

Raspad

Dragi, koji mi više nisi drag............raspadam se
Znam da te ne čudi, vidiš, ali se praviš da ne vidiš, čuješ, al se praviš da ne čuješ.
Dragi, bivši moj dragi, zašto si toliko sebičan? Zašto su tvoji problemi i moji, a moji samo moji?
Kada ćeš shvatiti da sam te voljela i još uvijek te volim i da mi je trebala samo mrvica tvoje pažnje da budem sretna?
Noćas sam sjedila satima koji nikako da prođu, i razmišljala kuda dalje......
Kako da izgradim svoj mir, kako da napravim novi dom, kako da............
Gledam naš dom, koji će se uskoro rasuti...jer, kako ćemo dijeliti naše šalice koje volimo, jedna tebi, jedna meni?
Slike koje smo zajedno kupili......................hoćemo li ih prepoloviti?
Kako će mo izaći iz te nepravedne diobe, u kojoj će svaki bit zakinut za nešto što mu je drago?
Kad dođemo u tu fazu, a ona je blizu, više nema povratka , i zato bih se najradije pokrila preko glave i neka to sve prođe bez mene...........
Dragi, moj bivši dragi..........kud da dalje krenem? bez tebe, bez nas, bez doma, kuće i kućišta?

Dnevnik jedne ljubavi

prolog


Dragi, voliš li me još barem malo?
Dok sam sretna i nasmijana, poželjna i meka, snena i mirisava..............sjećaš li se uopće kako je to, voljeti me?
Dragi, koliko će još žena proći kroz naše živote ( namjerno sam napisala naše), dok shvatiš da su prolazne i da svakom od njih si sve dalje od mene.
Koliko ću još puta pokušati uloviti tvoj pogled divljenja, ljubavi i želje, a njega nema?
Dragi, ja nisam zadana kategorija, ja sam isto biće koje voli i pati i brine i smije se i plače.......znaš li to?
Dragi, razumjevanje tvojih problema, skuhano jelo koje voliš, ugošćavanje tvojih prijatelja..........to je isto ljubav.........................kad ćeš to shvatiti?
Dragi, ja ne služim samo tome da budem domaćica, prijateljica i neko kome se priljubiš kad ti je hladno u krevetu.
Dragi...................više mi nisi drag